Zapali svijeću za Vukovar

            Zašutjet ću. Jer tišina više govori. Ugasit ću svijetlo i zapaliti svijeću. I to će biti još jedna svijeća pridodana svim drugim koje sada tinjaju u mraku domova, ulica, gradova. Tisućama onih koje sada gore na Ovčari.

         Gledajući tu svijeću, zapitam se, koliko mržnje mora biti u čovjeku da uništi čitav grad? Koliko ljudsko srce može biti hladno da ne poklekne pred suzama nedužnog djeteta? Koliko bezobziran može biti da uništi sve lijepo? Da uništi mladost u srcu? Da uspomene razbije na tisuće komadića i zgazi ih? Ne razumijem. Ali ni mnogi drugi. Jer kako netko može razumjeti da je netko ostavio krvavu rijeku da teče poljima, da je slomio nadu i volju u oku, da je stvorio grad groblja? I šapat je utihnuo. Ali vidim i nešto lijepo u toj svijeći. Ljude koji su iz ničega napravili nešto, koji su iz prašine stvorili zidove, koji su mladenačku pjesmu vratili u srca. Vidim ljude koji su maglu zamijenili suncem. Ljude koji nisu bili preumorni za novi početak. Ljude koji su za mene istinski heroji.

         Stoga osvijetli žalost nadom. Poslušaj melankoličnu pjesmu vukovarskog groblja. Razmisli još jednom. Zapali svijeću za Vukovar i pomoli se.

                                                                           Josipa Vlahović  8.a