Ima knjiga koje su snažno utisnute u naše pamćenje te ih nikada ne zaboravljamo, a osobito su to knjige našega djetinjstva. U razgovoru s književnikom, osjetilo se kako su upravo takve njegove knjige koje je pisao za djecu i mladež.

Književnik Tito Bilopavlović je danas veoma značajno ime u hrvatskoj književnosti. T. Bilopavlović je kao dijete sanjao da će biti književnik, a otkad je to postao, želi opet biti dijete. To mu je djelomice i uspjelo u njegovim knjigama za djecu, a osobito u knjigama Paunaš i Kutija za male i velike igračke. Saznali smo kako uz prozu pisac piše i poeziju, jer je veoma izražajno krasnoslovio neke svoje pjesmice. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, a najdraža mu je nagrada „Grigor Vitez“ za knjigu Paunaš.

U srdačnom i prijateljskom ozračju petaši su saznali puno o književnim djelima ovoga pisca, ali ih je najviše radovao razgovor o zbirci priča Paunaš, jer je ta knjiga učenicima dobro poznata. Najviše pitanja bilo je upravo iz Paunaša, gdje s puno ljubavi i topline književnjik prikazuje svoje djetinjstvo, svakidašnje zgode i nezgode, te nesretne i nespretne dječje ljubavi. Paunaš je uvršten u školsku lektiru i književniku je bilo drago kako su učenici saznali da je kao dijete imao praćku, te bio najbolji praćkaš, iako je gađao praćkom, nikada nije ubijao lastavice.

U očima naših petaša i kroz upućena pitanja književniku, vidjelo se kako je ugodno i u radnom ozračju tekao ovaj susret. Ovaj susret je organizirala knjižničarka, gospođa Javorka Musulin u suradnji s Alfa knjigom. Susret je vodila Dobrila Sršen, učiteljica hrvatskoga jezika. Završivši ovaj susret učenici su postali bogatiji za nove pouke, nove spoznaje.

Napisala: Dobrila Sršen, učiteljica hrvatskoga jezika

Ima knjiga koje su snažno utisnute u naše pamćenje te ih nikada ne zaboravljamo, a osobito su to knjige našega djetinjstva. U razgovoru s književnikom, osjetilo se kako su upravo takve njegove knjige koje je pisao za djecu i mladež.

Književnik Tito Bilopavlović je danas veoma značajno ime u hrvatskoj književnosti. T. Bilopavlović je kao dijete sanjao da će biti književnik, a otkad je to postao, želi opet biti dijete. To mu je djelomice i uspjelo u njegovim knjigama za djecu, a osobito u knjigama Paunaš i Kutija za male i velike igračke. Saznali smo kako uz prozu pisac piše i poeziju, jer je veoma izražajno krasnoslovio neke svoje pjesmice. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, a najdraža mu je nagrada „Grigor Vitez“ za knjigu Paunaš.

U srdačnom i prijateljskom ozračju petaši su saznali puno o književnim djelima ovoga pisca, ali ih je najviše radovao razgovor o zbirci priča Paunaš, jer je ta knjiga učenicima dobro poznata. Najviše pitanja bilo je upravo iz Paunaša, gdje s puno ljubavi i topline književnjik prikazuje svoje djetinjstvo, svakidašnje zgode i nezgode, te nesretne i nespretne dječje ljubavi. Paunaš je uvršten u školsku lektiru i književniku je bilo drago kako su učenici saznali da je kao dijete imao praćku, te bio najbolji praćkaš, iako je gađao praćkom, nikada nije ubijao lastavice.

U očima naših petaša i kroz upućena pitanja književniku, vidjelo se kako je ugodno i u radnom ozračju tekao ovaj susret. Ovaj susret je organizirala knjižničarka, gospođa Javorka Musulin u suradnji s Alfa knjigom. Susret je vodila Dobrila Sršen, učiteljica hrvatskoga jezika. Završivši ovaj susret učenici su postali bogatiji za nove pouke, nove spoznaje.

Napisala: Dobrila Sršen, učiteljica hrvatskoga jezika